Gastronomija Kotor

Gastronomija i turizam imaju puno toga zajedničkog, tako da je razvoj jednog bez drugog gotovo nezamisliv. Vratimo li se nekoliko godina u prošlost, turizam se svodio na obilazak povijesnih i kulturnih mjesta, te razgledavanje prirodnih ljepota kao što su nacionalni parkovi, parkovi prirode, te opći krajolik koji zna sam po sebi biti prekrasan. Ukoliko je gost imao sreće, pa ga je na njegovom putovanju popratilo lijepo vrijeme, mogao je doživjeti punu raskoš prirodnih ljepota, no u suprotnom, možemo sa sigurnošću reći da nije u potpunosti uživao u istraživanju kulturnih i prirodnih ljepota. Kako se životni standard povećao, povećala se i potreba za ponudom raznih sadržaja u turizmu. Jedan od najudobnijih načina upoznavanja osobe sa kulturom i načinom života ljudi na određenom području je preko hrane. Tako se osim lijepog vremena i prirodnih ljepota u turističkoj ponudi našla i gastronomija. Kroz razne gastronomske delicije možemo gosta ili turista upoznati sa delicijama koje su autohtone za kraj koji predstavljamo. Preko starih autohtonih jela mogu vidjeti kako je život u tom kraju nekada izgledao, kakve namirnice su koristili i kakve načine pripreme hrane su poznavali, raznolikost bilja i životinjskih vrsta na tom području, kako u selu tako i u gradovima, kontinentalnim i primorskim, svako jelo može ispričati povijesnu i kulturnu priču.

U krajnjoj točki zaljeva Boke Kotorske podno strmih stijena Lovčena, nalazi se grad Kotor.
Grad Kotor je cijeli dobio status Zaštičene svjetske baštine pod patronatom UNESCO-a, a leži u istoimenom zaljevu i ima izvanrednu kulturnu i povijesnu baštinu.
Do potresa 1979. godine, Kotor je bio, uz Dubrovnik, najbolje očuvano utvrđeno mjesto na Jadranu sa brojnim spomenicima od 9. stoljeća pa sve do danas.
Stara jezgra Kotora spada među najbolje očuvane srednjovjekovne urbane utvrde u tom djelu Sredozemlja. Kotor je očuvao strukturu mjesta iz 12. do 14. st. U asimetričnom sklopu uskih ulica i trgova u podnožju strmih stijena smjestili su se brojni spomenici srednjovjekovne arhitekture. U ranom srednjom vijeku su postavili utvrdu koja je u idućih par stoljeća okružena sa snažnim, sigurnosnim kompleksom. Zidine, koje zbog odlične statike nisu mogli srušiti ni najjači potresi, dugački su oko 4,5 km. Zidovi su debeli od 2 do 15 m, a negdje su visoki i do 20 m. U staro mjesto, koje u cjelosti okružuju zidine, moguće je ući kroz troje vrata. Najstarija su južna, koja su nastala u 9. st....