Gastronomija Otok Čiovo

Gastronomija i turizam imaju puno toga zajedničkog, tako da je razvoj jednog bez drugog gotovo nezamisliv. Vratimo li se nekoliko godina u prošlost, turizam se svodio na obilazak povijesnih i kulturnih mjesta, te razgledavanje prirodnih ljepota kao što su nacionalni parkovi, parkovi prirode, te opći krajolik koji zna sam po sebi biti prekrasan. Ukoliko je gost imao sreće, pa ga je na njegovom putovanju popratilo lijepo vrijeme, mogao je doživjeti punu raskoš prirodnih ljepota, no u suprotnom, možemo sa sigurnošću reći da nije u potpunosti uživao u istraživanju kulturnih i prirodnih ljepota. Kako se životni standard povećao, povećala se i potreba za ponudom raznih sadržaja u turizmu. Jedan od najudobnijih načina upoznavanja osobe sa kulturom i načinom života ljudi na određenom području je preko hrane. Tako se osim lijepog vremena i prirodnih ljepota u turističkoj ponudi našla i gastronomija. Kroz razne gastronomske delicije možemo gosta ili turista upoznati sa delicijama koje su autohtone za kraj koji predstavljamo. Preko starih autohtonih jela mogu vidjeti kako je život u tom kraju nekada izgledao, kakve namirnice su koristili i kakve načine pripreme hrane su poznavali, raznolikost bilja i životinjskih vrsta na tom području, kako u selu tako i u gradovima, kontinentalnim i primorskim, svako jelo može ispričati povijesnu i kulturnu priču.

Na samo 30-ak km cestovne udaljenosti od grada Splita i 2 km od centra grada Trogira  smjestio se otočić Čiovo. Čiovo je povezan s kopnom preko dva mosta. Svojim  položajem Čiovo zatvara Kaštelanski zaljev.

Na ukupnoj površini otoka od 28,8 km² smjestilo se nekoliko naselja: Okrug Donji, Okrug Gornji, Arbanija, Slatine, Žedno, Čiovo.

Kamenjar prevladava na otoku pa nije čudno da se ovdje nalazi i nekoliko špilja od kojih su najpoznatije Bilosaj i Aničina jama. Na manjim plodnim površinama uspijevaju bademi, smokve, agrumi, vinova loza te masline.

Šljunčane i pješčane plaže rasprostranjene su u zaljevu Sladun na  zapadnoj strani otoka. Uz jugozapadnu stranu otoka smjestili su se otočići Sveta Fumija, Kraljevac, Galerija, a njihove su obale pogodne za podvodni ribolov.

Otok Čiovo bio je naseljen već u rimsko doba dok je u srednjem vijeku na tom području postojao niz manjih sela.

Čiovo je puno kršćanskih povijesnih spomenika: srednjovjekovna crkva Sv.Mavra u Žednom, predromanička crkva Gospe pokraj mora u Čiovu, predromanička crkva Sv. Petra u uvalu Supetar kod naselja  Slatina...U XV. stoljeću, pred naletima Turaka, bježe izbjeglice  te se tako stanovništvo...