Gastronomija Krapinske Toplice

Gastronomija i turizam imaju puno toga zajedničkog, tako da je razvoj jednog bez drugog gotovo nezamisliv. Vratimo li se nekoliko godina u prošlost, turizam se svodio na obilazak povijesnih i kulturnih mjesta, te razgledavanje prirodnih ljepota kao što su nacionalni parkovi, parkovi prirode, te opći krajolik koji zna sam po sebi biti prekrasan. Ukoliko je gost imao sreće, pa ga je na njegovom putovanju popratilo lijepo vrijeme, mogao je doživjeti punu raskoš prirodnih ljepota, no u suprotnom, možemo sa sigurnošću reći da nije u potpunosti uživao u istraživanju kulturnih i prirodnih ljepota. Kako se životni standard povećao, povećala se i potreba za ponudom raznih sadržaja u turizmu. Jedan od najudobnijih načina upoznavanja osobe sa kulturom i načinom života ljudi na određenom području je preko hrane. Tako se osim lijepog vremena i prirodnih ljepota u turističkoj ponudi našla i gastronomija. Kroz razne gastronomske delicije možemo gosta ili turista upoznati sa delicijama koje su autohtone za kraj koji predstavljamo. Preko starih autohtonih jela mogu vidjeti kako je život u tom kraju nekada izgledao, kakve namirnice su koristili i kakve načine pripreme hrane su poznavali, raznolikost bilja i životinjskih vrsta na tom području, kako u selu tako i u gradovima, kontinentalnim i primorskim, svako jelo može ispričati povijesnu i kulturnu priču.

Krapinske Toplice, čuveno termalno lječilište i idiličan kutak Hrvatskog Zagorja, smještene su među pitomim zagorskim bregima.
Mjesto je poznato po prirodnoj ljekovitoj vodi od davnina i tu je sredinom prošlog stoljeća izgrađeno poznato termalno lječilište.
Samo mjesto je u kotlini otvoreno prema jugu, na nadmorskoj visini od 164 m.
Četiri izvora hipertermalne vode, temperature do 39 do 41 st.C, a kemijski sastav vode bogat je magnezijem i kalcijem, a karbonat joj daje samo njoj svojstvena obilježja.
O ljekovitosti vode Krapinskih toplica govorili su još stari Rimljani nazvavši je »Aqua viva« - voda života.
Lječilište se počelo izgrađivati i prihvaćati prve zdravstvene turiste 1772. (kupelj Dubrava), a 1808. izgrađuje se i kupelj Rukavina. Kupnjom cijeloga kompleksa Jakob Badel 1862. počinje graditi kupelji Jakobovu, Marijinu i Pučku te hotel, restauraciju, lječilišnu zgradu te uređuje okoliš. Nastavak gradnje u sklopu toplica nastavlja se tek 1956., kada se osniva bolnički odjel za reumatske bolesti i ortopedsku rehabilitaciju.
Voda i ljekovito blato koriste se za liječenje reume, gihta, išijasa, muskulatornih tegoba, kroničnih upala, bolesti srca, živaca, postinfarktnih i postoperativnih zahvata...