Gastronomija Veli Lošinj

Gastronomija i turizam imaju puno toga zajedničkog, tako da je razvoj jednog bez drugog gotovo nezamisliv. Vratimo li se nekoliko godina u prošlost, turizam se svodio na obilazak povijesnih i kulturnih mjesta, te razgledavanje prirodnih ljepota kao što su nacionalni parkovi, parkovi prirode, te opći krajolik koji zna sam po sebi biti prekrasan. Ukoliko je gost imao sreće, pa ga je na njegovom putovanju popratilo lijepo vrijeme, mogao je doživjeti punu raskoš prirodnih ljepota, no u suprotnom, možemo sa sigurnošću reći da nije u potpunosti uživao u istraživanju kulturnih i prirodnih ljepota. Kako se životni standard povećao, povećala se i potreba za ponudom raznih sadržaja u turizmu. Jedan od najudobnijih načina upoznavanja osobe sa kulturom i načinom života ljudi na određenom području je preko hrane. Tako se osim lijepog vremena i prirodnih ljepota u turističkoj ponudi našla i gastronomija. Kroz razne gastronomske delicije možemo gosta ili turista upoznati sa delicijama koje su autohtone za kraj koji predstavljamo. Preko starih autohtonih jela mogu vidjeti kako je život u tom kraju nekada izgledao, kakve namirnice su koristili i kakve načine pripreme hrane su poznavali, raznolikost bilja i životinjskih vrsta na tom području, kako u selu tako i u gradovima, kontinentalnim i primorskim, svako jelo može ispričati povijesnu i kulturnu priču.

U uskoj  uvali na jugoistočnoj strani Lošinja, podno brda Sv.Ivan  smjestio se Veli Lošinj. Od administrativnog središta, Malog Lošinja udaljen je 3km. Poput Malog, Veli Lošinj je također povezan sa kopnom trajektnim linijama. Po broju stanovnika, oko 1000, treće je naselje po veličini  u cresko-lošinjskom arhipelagu.

Prvi se put Veli Lošinj spominje pod imenom Velo selo 1398.  čija je jezgra nastala oko crkve SV. Nikole iz XIV.  Početna struktura naselja bila je rastresenog tipa. Kuće su bile poredane prema položaju poljoprivrednog zemljišta a ne u odnosu na ulične linije. Kako bi se obranili od gusarskih napada na luku i samo stanovništvo, mještani  u XV. st. podižu obrambenu kulu. Kula je uzeta kao zaštitni znak za Velelošinjski grb. Amfiteatralan oblik naselje, obuhvativši velološinjski zaljev,  poprima u XVII. st.  Iz centra vode dvije glavne ulice od kojih jedna vodi u Velo selo, a druga do južne luke i naselja Rovenska gdje se razvija ribarsko naselje s malim kamenim kućama.

Današnja glavna crkva je ona Sv.Antuna Pustinjaka koja se nalazi tik uz obalu, a izgrađena je na mjestu prve manje crkve iz XV...